Stabilnost DNK je izuzetno važna za pravilno funkcionisanje svih ćelijskih procesa. Izloženost UV zračenju menja strukturu DNK, utičući na fiziološke procese svih živih sistema, od bakterija do ljudi.
Ултра - љубичасто зрачење
Prirodna sunčeva svetlost stimuliše proizvodnju vitamina D, važnog nutrijenta za formiranje zdravih kostiju. Međutim, sunčeva svetlost je takođe glavni izvor UV zračenja. Pojedinci koji se prekomerno izlažu UV zračenju su u velikom riziku od razvoja raka kože. Postoje tri vrste UV zraka: UVA, UVB i UVC.
UVC zraci (100-280 nm) su najenergičniji i najštetniji od tri zraka. Na sreću, UVC se apsorbuje ozonskim omotačem pre nego što stigne do površine zemlje.
UVA zraci (315-400 nm) poseduju najnižu energiju i mogu da prodru duboko u kožu. Produženo izlaganje je povezano sa starenjem i boranjem kože. UVA je takođe glavni uzrok melanoma.
UVB zraci (280-315 nm) poseduju veću energiju od UVA zraka i utiču na spoljašnji sloj kože što dovodi do opekotina od sunca i preplanulosti. Karcinom bazalnih ćelija i karcinom skvamoznih ćelija su uzrokovani UVB zračenjem.
DNK se sastoji od dva komplementarna lanca koji su umotani u dvostruku spiralu. Nasledna poruka je hemijski kodirana i sastoji se od četiri nukleotida adenin (A), timin (T), gvanin (G) i citozin (C).
UVB svetlost direktno ometa vezu između nukleotida u DNK. Dve glavne lezije DNK nastale izlaganjem UVB-u su ciklobutan pirimidin dimeri (CPD) i fotoprodukti 6-4 pirimidin pirimidona (6-4PP) i njegovi Djuaovi izomeri.
CPD se formiraju kada dve susedne pirimidinske baze (timin –TT ili citozin – CC) postanu kovalentno povezane stvarajući cikličnu prstenastu strukturu. 6-4PP su rezultat jedne kovalentne veze formirane između 5' kraja C6 i 3' kraja C4 susednih pirimidina. Ovo dovodi do formiranja nestabilnog oksetana ili azetidinskog intermedijera u zavisnosti od toga da li je 3' krajnja baza timin ili citozin.
Naknadno spontano preuređenje ovih intermedijera dovodi do 6-4PP. Dimeri pirimidina uzrokuju pregib u kičmi DNK, zaustavljajući transkripciju i sintezu proteina. 6-4 adukti pirimidin pirimidona podležu izomerizaciji u svoj Djuarov oblik nakon izlaganja drugom fotonu svetlosti od UVB ili UVA zračenja. Najčešća mutacija izazvana UVB je transverzija C u T. Zamena dvostruke baze (CC na TT) se takođe dešava, iako ređe.
UVA (kao i UVB) zračenje izaziva indirektno oštećenje DNK putem apsorpcije fotona ne-DNK hromoforima. Ovo generiše reaktivne vrste kiseonika kao što su singletni kiseonik ili vodonik peroksid koji oksidiraju baze DNK izazivajući mutacije. Najčešća mutacija je GT transverzija u kojoj se gvanin oksiduje u 8-okso-7,8-dihidroguanin (8-oxoG) što ometa njegovo uparivanje sa citozinom. Tokom procesa replikacije, 8-oxoG se uparuje sa adeninom. Kada se sintetiše drugi lanac, 8-oksoG se zamenjuje timinom što dovodi do GT transverzije.
DNK Repair
Genetske lezije proizvedene UV zračenjem se često popravljaju ubrzo nakon što se formiraju, kroz proces koji se naziva popravkom ekscizije nukleotida. Enzim nukleaza prepoznaje i uklanja segment DNK koji sadrži leziju. Zatim, polimeraza ubacuje ispravne baze i ligaza zatvara prazninu. Međutim, ako se akumuliraju nepopravljene lezije ili je mehanizam popravke neispravan, to može dovesti do smrti ćelije, mutageneze, pa čak i raka.
Izvori:
Sinha RP, Häder DP „UV-indukovano oštećenje DNK i popravka: pregled. Photochem Photobiol Sci. 2002 Apr; 1(4):225-36. Pregled
Rastogi RP, Richa, Kumar A, Tyagi MB i Sinha RP „Molekularni mehanizmi oštećenja i popravke DNK izazvanog ultraljubičastim zračenjem. J Nukleinske kiseline. 2010. 16. dec; 2010.: 592980. doi: 10.4061/2010/592980
Ravanat JL, Douki T i Cadet J "Direktni i indirektni efekti UV zračenja na DNK i njene komponente." J Photochem Photobiol B. 2001 Okt;63(1-3):88-102. Pregled





